O, bane naš



O, bane naš pun gr`jeha i vrlina
Posadiše l` te tu, u srcu grada,
Da budeš diljem vremenskih daljina
Znak slave naše... il` simbol naših jada?

Palače uv`jek više, ti sveđ niži,
Ko i mi, uz tlak i grdnju još jaču,
A, ćudi svojom nama uv`jek bliži
Glup, nečist golub na tvom guče maču

Naš ponos sjajem lažna sunca blista.
M`jenja se sve, al zemlja ta sveđ ista
Ostaje. – Bane, siđi! U nju roni,

Duboko, gdje ne prodire u raku,
Poj žabâ, dan gdje lažna noć ne goni!
Ne rđa dobar mač u muku i mraku.

Vladimir Nazor