O, bane, hôl al` ipak pun gorčine
Tu stojiš: a dok naši jadi broje
Sve crnje čase, dane i godine,
Trepti naš gnjev na vrhu sablje tvoje:

Nemoćan gnjev, jer nije plam kroz tamu,
Fosfor u vodi, uzavrelo zlato
Rudnika na dnu: pa ti stojiš zato
Nepomičan i krut na crnu kamu.

Kukuljicom bi dimnjaku na vrhu
Da budeš htjeli, pa da se okreneš
Od nova vjetra i u novu svrhu:

Što od njih tražiš, sam da u njih preneš
Čekaju. – Usto, naši srećolovci
Pod tobom buče, trguju trgovci.

Vladimir Nazor

O, bane naš pun gr`jeha i vrlina
Posadiše l` te tu, u srcu grada,
Da budeš diljem vremenskih daljina
Znak slave naše... il` simbol naših jada?

Palače uv`jek više, ti sveđ niži,
Ko i mi, uz tlak i grdnju još jaču,
A, ćudi svojom nama uv`jek bliži
Glup, nečist golub na tvom guče maču

Naš ponos sjajem lažna sunca blista.
M`jenja se sve, al zemlja ta sveđ ista
Ostaje. – Bane, siđi! U nju roni,

Duboko, gdje ne prodire u raku,
Poj žabâ, dan gdje lažna noć ne goni!
Ne rđa dobar mač u muku i mraku.

Vladimir Nazor