Kad ćeš ti da spavaš, ljepotice mračna,
Na dnu spomenlka od crna mramora,
Pa ti stan i krevet budu jama plačna
Od kiše i rupa tijesna, bez otvora;
Kad će kamen - tišteć plašljive ti grudi
I bokove koji za mekoću znaju -
Pr'ječit srcu tvome da se, želeć, budi,
A nozi da trči putem, k Dogođaju:
Grob, taj pouzdanik sanje mi beskrajne
(Raka razumije pjesnika), u vajne
Noći bez sna, mr'jet će: ťda l' ti vr'jedi sade,
Kurtizano jadna, što ne upoznade
Za čim mrtvi plaču?" - I na te crv će sjesti,
i kožu ti točit ko grižnja savjesti.
Charles Baudelaire
(Preveo: Vladimir Nazor)
0 comments:
Objavi komentar