Slavko Mihalić - Biografija

09:41:00 0 comments

(Karlovac, 16. ožujka 1928.
- Zagreb, 5. veljače 2007.),
hrvatski pjesnik



Rođen na Mažuranićevoj obali 13, u obitelji Stjepana i Zlate Mihalić. Otac je bio književnik, a majka glumica. Završio je pučku školu i gimnaziju u Karlovcu (1947.). Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu hrvatski jezik i književnost.

Piše od četrnaeste godine. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu pokreće književni mjesečnik "Tribina" (1952.). Urednik je poezije u izdavačkom poduzeću "Lykos". Krajem pedesetih godina sudjeluje u organiziranju festivala poezije i glavni je urednik književnog lista "Književna tribina". Kada je list obustavljen, odlazi u Društvo hrvatskih književnika i radi u kulturnom tjedniku "Telegram". Više ga puta biraju za tajnika Društva, pokreće "The Bridge", reviju za prevođenje hrvatske književnosti na druge jezike i osniva međunarodne "Zagrebačke književne razgovore".

U teškim sedamdesetim uglavnom prevodi, osobito sa slovenskog za što prima "Župančičevu listinu". Bio je i tajnik biblioteke "Pet stoljeća hrvatske književnosti". Od 1984. je izvanredni, a od 1991. redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Dopisni je član Slovenske akademije znanosti in umetnosti. Od 1987. bio je glavni i odgovorni urednik književnog mjesečnika Forum, a od 2000. predsjednik Društva hrvatskih književnika.

Zbirke pjesama objavljivane su mu diljem svijeta na 25 jezika. Od pokretanja Hrvatske književne nagrade "Zdravko Pucak" predsjednik je Prosudbenog povjerenstva. Djelo Karlovački diptih izdala je 1995. Matica Hrvatska Karlovac.



Djela:

- Komorna muzika, Zagreb 1954.
- Put u nepostojanje, Zagreb 1956.
- Početak zaborava, Zagreb 1957.
- Darežljivo progonstvo, Zagreb 1958.
- Ljubav za stvarnu zemlju, Zagreb 1964.
- Jezero, Beograd 1966.
- Posljednja večera, Zagreb 1969.
- Vrt crnih jabuka, Zagreb 1972.
- Klopka za uspomene, Zagreb 1977.
- Izabrane pjesme, u: Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 164, Zagreb 1980.
- Pohvala praznom džepu, Zagreb 1981.
- Tihe lomače, Zagreb 1985.
- Iskorak, Zagreb 1987.
- Izabrane pjesme, Zagreb 1988.
- Mozartova čarobna kočija, Zagreb 1990.
- Ispitivanje tišine, Zagreb 1990.
- Zavodnička šuma, Zagreb 1992.
- Baršunasta žena, Zagreb 1993.
- Karlovački diptih, Karlovac 1995.
- Približavanje oluje, Zagreb 1996.
- Pandorina kutija, Zagreb 1997.
- Sabrane pjesme, Zagreb 1998.
- Akordeon, Zagreb 2000.
- Močvara, Zagreb 2004.
- Posljednja večera, Vinkovci 2005.




Književne nagrade

1957. - Nagrada Društva književnika Hrvatske za knjigu pjesama "Put u nepostojanje"
1962. - Nagrada grada Zagreba za knjigu pjesama "Godišnja doba"
1967. - Nagrada Matice hrvatske za knjigu "Izabrane pjesme"
1970. - Nagrada grada Zagreba za knjigu pjesama "Posljednja večera"
1976. - Nagrada "Ivana Brlić Mažuranić" za knjigu pripovijesti "Petrica Kerempuh"
1982. - Nagrada "Tin Ujević" za knjigu pjesama "Pohvala praznom džepu"
1986. - Nagrada Fonda Miroslav Krleža - Zmajeva nagrada za knjigu pjesama "Tihe lomače"
1990. - "Goranov vijenac" za zbirku pjesama "Ispitivanje tišine"
1992. - Godišnja nagrada "Vladimir Nazor" za knjigu pjesmama u prozi "Zavodnička šuma"
1996. - Nagrada "Vladimir Nazor" za životno djelo
1997. - Povelja "Visoka žuta žita", za trajni doprinos hrvatskoj književnosti - 9. Pjesnički susreti "Drenovci 1997."
1998. - Nagrada dnevnika "Vjesnik" za književnost "Ivan Goran Kovačić", za knjigu pjesama "Pandorina kutija"
1999. - Nagrada "Dobrojutro, more" za trajni doprinos hrvatskoj književnosti
2000. - poetum oliveatus na manifestaciji "Croatia rediviva:Ča, Kaj, Što - baštinski dani"

Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar