Boro Pavlović - Biografija

09:15:00 0 comments

Boro Pavlović (Slavonska Požega, 27. travnja 1922. - Duga Resa, 7. rujna 2001.) hrvatski pjesnik, esejist, likovni i književni kritičar i libretist. Pisao je i pjesme za djecu.

Uz Juru Kaštelana, Radovana Ivšića i Josipa Stošića spada među prve pjesničke avangardiste u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata. Bio prvim "osviještenim postmodernistom". Dijelom je pjesniškog i književničkog naraštaja koji se afirmirao kroz poznati književni časopis Krugovi.

Klasik je suvremenog hrvatskog pjesništva. Počeo se javljati četrdesetih godina dvadesetog stoljeća prvim zidnim konstruktivističkim novinama. Nedovršenim projektom – Enciklopedija poetika, htio je uz naše znanje istaknuti i naše neznanje. Remek-djelo druge polovine dvadesetog stoljeća Borina je zbirka pjesama Novina iz 1954. godine. Vrlo je produktivan pjesnik. Pjesme su mu prevođene na strane jezike i uglazbljivane. Krajnja jednostavnost i zaigranost jezikom učinila je Pavlovića značajnim izvorom postmodernističkih strujanja. Između ostalog on je i autor hrvatske veterinarske himne na latinskom jeziku koju je uglazbio Anđelko Klobučar. Bio je visoke naobrazbe, svojevrsni hrvatski polihistor 20. stoljeća. 1946. je doktorirao pravne znanosti, a tri godine poslije je diplomirao na Filozofskom fakultetu. Pored tih studija, studirao je i tehniku, arhitekturu i medicinu.

Napisao je preko 30 djela. Prirediteljem je prve poratne hrvatske antologije poratnog hrvatskog pjesništva (Poslijeratna mlada hrvatska lirika, 1953.). Neka njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.

Dobitnik je povelje Visoka žuta žita na Pjesničkim susretima u Drenovcima. Nalazi se u antologiji hrvatskog pjesništva 2. pol. 20. st. priređivača prof. dr Stijepe Mijovića-Kočana Skupljena baština. Hrvatski književnik Vladimir Rem je napisao knjigu o Bori Pavloviću "Boro P. i drugi" (2004.).


Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar