Ima jedna kuća na putu pokraj mora.
Noću u njenim oknima gori crveni žar.
U vrtu cvatu oleanderi.
Oni šušte na mjesečini. I niko ne smije da se približi
da ne probudi pticu na pragu
ili ženu koja spava.
Ima jedna kuća na putu pokraj mora.
U zoru se na njoj zatvaraju prozori.
Prahom pokriti sahnu oleandri.
Svi pitaju: tko je u toj kući?
Putnici bi možda pokucali
ali ruka ne smije da dotakne
tamnu alku koja miruje.
Samo jedan čovjek zna da u toj kući
odavno nema mirnog sna
ni slatke pjesme, ni gorke riječi ljubavi.
On prođe katkad na svom magarcu
mimo prazne kuće pokraj mora
i ne diže k njoj oči. Gleda niz cestu
i prignut samo šapne: razvalina.
Vesna Parun
0 comments:
Objavi komentar