(Prem, 19. siječnja 1876
- Ljubljana, 26. travnja 1899.)
slovenski pjesnik












Biografija


Pjesme:
Štefanija
Otiđoh
Uspomene
Oproštaj
Na molu San Carlo

Kao labud bjelogrudi polako
plovi moj čamac morskom površinom,
tiho se kupa u šumnim valovima,
duša se moja kupa milinom.

"Ljubljena, čudo napravila ti si,
od mene smrt odagnala si;
opet si nade užgala mi u srcu,
opet mi život u nj nagnala si.

Ja umro sam. O, zamisli, djevo:
široko otvorene zjene mi dvije
vidjele nisu nebesko sunce,
uho mi slatke pjesme čulo nije.

U moje srce iz nježnog se luka
strelica oštra nije zapela;
proljeće za me nije ozarilo lica,
grud se djevojačka nije napela.

Okamenjen sam klečao pred oltarom
gdje kamenom idolu bješe mjesto;
molio divni, al hladni lik sam,
molio čak i kameni sam prijesto.

Mislio sam da djevica ta hladna
na grudima će ruke raskrižiti,
s osmjehom mekim, pogledom se blagim
vjernom slugi približiti.

I tek si ti..." - Al nisam mogao joj
pričati dalje povijest svu tu glatko;
smijeh obuze joj vragoljaste oči,
smijeh pobježe na usne joj slatko.

I prostrano nasmijalo se more,
i nasmijao se povjetarac lak,
i sitne su nasmijale se zvijezde
u beskonačni, tihi, bezdani mrak.

Zatvorih joj tada usnice zlobne,
cjelovom' strasnim zatvorih joj njih...
Čamčić ko labud bjelogrudi juri,
vjetrić nas grli lagan i tih.

Dragotin Kette

(Preveo Luko Paljetak)

Kako te ljubim, anđele moj, kako
da ti to kažem? Nemam snagu zvona,
nisam ni mudar poput Salomona,
ko stari prorok samo jecam jako.

Al sudnji dan će doć. U nebo tako
pozvat će truba nas do božjeg trona;
bez zlata nas i kruna zvat će ona,
Jehova djelo sudit će nam svako.

"Pjesnici!" — on će viknut glasom hudim —
"Ti pet, ti šest, ti dva'est krasotica
ljubljaše? ...Dalje, paklena vas tmica

čeka, jer za vas uzalud se trudim!" -
Ja ću tad ući s tobom, vedra lica ...
"Vjeran si njoj? ...Ne čudim se, ne čudim."


Dragotin Kette

(Preveo Luko Paljetak)

I rekoh, cvijet nad cvijetom ti si bijeli.
A ti? ...Ah, jest, da ti se jadnik smili.
Naravno, on ti nudi se i sili,
ljubljena, zar ne? — A ti nećeš, je li?

Nisam taj što put bijelu tako želi,
da kao Samson u krilu Dalile,
izgubim čast što vlasi su je krile,
ne, milostiva, ja sam muško, cijeli.

Ljubav u srcu svome zbilja nosih,
al nikada za ljubav te ne prosih,
još manje tražih praznog smilovanja.

Ponosna moja glava se ne klanja,
ne kvasi suza lice, grlo mukne,
neka i srce puno čežnje pukne...

Dragotin Kette

(Preveo Luko Paljetak)

Otiđoh iz Ljubljane, bijelog mjesta,
ostavih dragu što vjerna bit presta,
očajan se u vedroj opih noći
idući zvonkom cestom u samoći.

Sjao je mjesec, bijelila se cesta
nad Šmarjem. I tu snage mi ponesta,
pred djevu padoh: "Duši na pomoći,
Marijo, budi, dođi, moraš doći!"

I čudo — srce mirno opet bje.
I tek što stigoh u Šmarje — gle, gle,
k djevojkama u krčmi, kamu pustom,

domaćim vincem prva poji me,
druga me gosti masnom kvočkom tustom,
ljubi me treća s crnom kitom gustom!

Dragotin Kette

(Preveo Luko Paljetak)

Mračno je danas, tako mračno, ah!
Što ćeš nam, tužna gomilo oblaka?
Čuj! Ona kroči nečujnih koraka
i prolazi ko lakih snova dah.

O, dobra večer! — Bog daj! — Kako plah
drhti joj glasak! To odgovor maka
blagomu dašku usred je cvjetnjaka —
pa grud još drhti bolno ćuteć strah.

Osluškujem... Njoj stope sve su tiše.
Tako u srce ljubav, slatka nada,
navire; glas i lik se njezin skriše.

Običaj čudan u tom kraju vlada,
da strankinja i ne kuca tu više!
Bez kucanja u srce bi mi sada.

Dragotin Kette

(Preveo Luko Paljetak)

Dragotin Kette (Prem, pri Ilirskoj Bistrici, 19. siječnja 1876 - Ljubljana, 26. travnja 1899.) slovenski je pjesnik i pisac.

Pohađao je osnovnu školu najprije u slovenskom Zagorju (Pivka), a zatim u Ljubljani.

Kao gimnazijalac postaje poslovnim tajnikom Književnog i političkog kluba Zadruga. Tu će se povezati s drugim pripadnicima slovenske moderne, s Murnom i Zupančičem, a posebno s Cankarem.

1895. godine biva izbačen iz gimnazije, jer nije platio školarinu. U jesen 1896. odlazi u Novo Mesto, gdje polaže prijemni ispit za sedmi razred gimnazije. Tu osniva slično društvo kao što je bila Zadruga, ali ga ubrzo raspušta zbog straha od školskih vlasti. Tijekom tog vremena doživio je neostvarenu ljubav s Angelom Smola. Namjesto ljuvabi, čita grčke, njemačke, rimske i ruske pjesnike. Naučio je engleski, talijanski, francuski i ruski jezik.

U godinama 1896. - 1898. završava gimnaziju u Novom Mestu. Ubrzo nakon diplome odlazi u Trst, gdje služi vojsku. No, tamo je ubrzo obolio od tuberkuloze, zbog čega je otpušten iz vojske. Vraća se u Ljubljanu, gdje umire 28. travnja 1899.

Dragotin Kette je poznat po svojim pjesmama. Njegovim stvaralaštvom dominiraju ljubavne pjesme i teme. Također je pisao impresionističku prozu i kratke radove za djecu.

Surađivao je u časopisu za mlade Ljubljansko zvono, gdje piše pod pseudonimima Michael Mihajlov i Zvonoslav. Pjesme i priče za djecu  objavljene su mu i u časopisu Angleček. Kette je prevođen na češki, hrvatski, mađarski, makedonski, slovački i srpski.