Uspomene

Vinko Kalinić 12:03:00 0 comments Dragotin Kette Poezija Slovenska poezija

I rekoh, cvijet nad cvijetom ti si bijeli.
A ti? ...Ah, jest, da ti se jadnik smili.
Naravno, on ti nudi se i sili,
ljubljena, zar ne? — A ti nećeš, je li?

Nisam taj što put bijelu tako želi,
da kao Samson u krilu Dalile,
izgubim čast što vlasi su je krile,
ne, milostiva, ja sam muško, cijeli.

Ljubav u srcu svome zbilja nosih,
al nikada za ljubav te ne prosih,
još manje tražih praznog smilovanja.

Ponosna moja glava se ne klanja,
ne kvasi suza lice, grlo mukne,
neka i srce puno čežnje pukne...

Dragotin Kette

(Preveo Luko Paljetak)