Winter on the island is a serious season!
But I still don’t surrender:
and when no one is there, when the streets of my town
are deserted like Dresden after the liberation,
when there is no black or a white cat,
I can still be frivolous,
and like the child before the storm
I can close the eyes.
Seriously! – You are always here,
right behind the hill, behind the time, behind the eyelashes,
solemnly like the noon and the most beautiful one who walks
on the bare ground, on some road, dusty and dead,
without beginning and the ending, unbearable
and warmer of all summers.
and when no one is there, when the streets of my town
are deserted like Dresden after the liberation,
when there is no black or a white cat,
I can still be frivolous,
and like the child before the storm
I can close the eyes.
Seriously! – You are always here,
right behind the hill, behind the time, behind the eyelashes,
solemnly like the noon and the most beautiful one who walks
on the bare ground, on some road, dusty and dead,
without beginning and the ending, unbearable
and warmer of all summers.
Vinko Kalinić
(Translated by
Darko Kotevski)
Darko Kotevski)
Zima na otoku
Zima na otoku je ozbiljno godišnje doba!
Ali ja se još uvijek ne predajem:
i kad nikoga nema, kad su ulice moga grada
puste kao Dresden poslije oslobođenja,
kad na njima nema ni crne ni bijele mačke,
još uvijek mogu biti neozbiljan,
i poput djeteta pred olujom
zatvoriti oči.
Ozbiljno! - Uvijek si tu,
odmah iza brda, iza vremena, iza trepavica,
svečana kao podne i najljepša koja hoda
golom zemljom, na cesti nekoj, prašnjavoj i slijepoj,
bez početka i bez kraja, neizdržljivoj
i toplijoj od sviju ljeta.
Komiža, 22. 01. 2011.
Vinko Kalinić
Ali ja se još uvijek ne predajem:
i kad nikoga nema, kad su ulice moga grada
puste kao Dresden poslije oslobođenja,
kad na njima nema ni crne ni bijele mačke,
još uvijek mogu biti neozbiljan,
i poput djeteta pred olujom
zatvoriti oči.
Ozbiljno! - Uvijek si tu,
odmah iza brda, iza vremena, iza trepavica,
svečana kao podne i najljepša koja hoda
golom zemljom, na cesti nekoj, prašnjavoj i slijepoj,
bez početka i bez kraja, neizdržljivoj
i toplijoj od sviju ljeta.
Komiža, 22. 01. 2011.
Vinko Kalinić
0 comments:
Objavi komentar