Pojaviš se uvijek iznenada
spontano, poput sjene na zidu
dotakneš moju pažnju, lagan osmijeh
prospeš mi po licu, i misao krene
rastegne se poput tanke žice,
najtanje
kroz jutro, dan i san
u kaosu ovog svijeta
kroz džunglu besmislenih stvari
što nas okružuju i prate
po njoj hodam, niz provalije
osluškujem, čitav svemir drhti
kao list na vjetru
dok te ima, biti živ
razumiješ li
eto, to si ti
Vinko Kalinić
0 comments:
Objavi komentar