Sanjajte ljudi nove svjetove.
Ovi u koje su nas dovukli,
puni su očajnika.
Čujete li kako škripi ta praznina
u ljudskim dušama, glavama,
i kako se rasteže za nama
po ulicama, poput rijeke
koja pred sobom odnosi sve?
I u kakvom su samo neskladu
nova svilena odijela naših dušebrižnika,
koji nam mašu svojim blistavim perspektivama
a u kojima svaki novi dan donosi
tek novi, još strašniji užas.
Dok mi postajemo sve tuplji,
od vlastitog jada ne videći tuđi,
i gušimo se u pjeni na praznim usnama
vjerujujći da će nam tuđa propast
donijeti spas.
U takvom svijetu samo grabežljivci
mogu tražiti sreću. Lihvari, koji će vam
nuditi sve, a prodati i vaš leš. - Ljudi, ne!
Jer čovjek ne može biti sretan
pored drugog koji pati. To su čarke
iz naopakih bajki, u kojima nema mjesta
za ruku koja drhti, ni za oko koje strepi,
u kojima žive samo izmišljeni
vitezovi, menađeri i štrumfovi.
Okreni se oko sebe. Vidiš li koliko je ljudi
istih kao i ti? I svakom je otet jedan san.
Lupeži to znaju bolje od nas, i vješto trguju
svojim žrtvama, nudeći im uvijek iznova
nove juriše, ratove i tamo neki dalek
vječni spas. A spasa nema! Ni vječnosti nema!
Ima samo ovaj dan. Što jedan zalazi
žalosniji od drugog.
Čuješ li? Maštaj o pticama.
Umjesto milijuna na njihovim računima,
one će ti više istine reći. O letu.
O drevnoj i davno izgubljenoj radosti.
Možda ćemo je jednom opet naći?
Ali samo tako, ako budemo znali
osjećati suze jedni drugima
što se spuštaju na našim licima.
Vinko Kalinić
0 comments:
Objavi komentar