- 08. 10. 1993., Auckland, Novi Zeland
kineski pjesnik, esejist i romanopisac
Gu Cheng je jedan od najpoznatijih modernih kineskih pjesnika. Bio je istaknuti član grupe "Crni pjesnici" (Ménglóng Shīrén).
"Crni pjesnici" (Ménglóng Shīrén) je skupina modernističkih kineskih pjesnika koji su reagirali protiv ograničenja koja im je nametala tzv. "Kulturna revolucija". Nazvani su "crnim" ili "mističnim" pjesnicima, jer je njihov rad od strane režima bio okarakteriziran kao "nejasan, mističan, maglovit". Bili su okupljeni oko časopisa Jintian (kineski - Jīntiān), u prijevodu "Danas", koji je izlazio od 1978. do 1980., kada je zabranjen. Preteča ovog pokreta bio je pjesnik Guo Lusheng, a najistaknutiji predstavnici Bei Dao, Gu Cheng, Duo Duo i Yang Lian, koji su 1989 prognani iz Kine. Ostali pjesnici iz ove grupe (Mang Ke, Shu Ting...) ostaju u Kini. Jintian je ponovno pokrenut u Švedskoj 1990., kao forum oko kojega su se okupili kineski pisci u izgnanstvu.
Pokret "Crnih pjesnika" imao je snažan utjecaj na literaturu u Kini, a posebno na prvu generaciju rock glazbenika, osobitno na Cui Jian.
Gu Cheng je život započeo s privilegijom, jer je bio sin istaknutog člana Komunističke partije. Njegov otac Gu Gong, bio je "vojni pjesnik". U dobi od dvanaest godina, Gu Chengova obitelj je poslana u ruralni dio Kine (u Shandong, "gdje se uzgajaju svije") zbog tzv. kulturne revolucije. Tamo je, kako tvrdi, naučio poeziju direktno od prirode.
U kasnim 1970-tim, Cheng se povezuje s grupom oko časopisa Jintian, te vrlo brzo postaje međunarodna zvijezda. Desetljeće 1980-tih bilo je najplodnije u njegovom stvaralačkom opusu. U grčevitoj nakani da progovori o političkoj situaciji, ekonomskoj bijedi, gladi i frustracijama, pisao je pjesmu za pjesmom i slao ih diljem zemlje u novoosnovanim književnim časopisima. Vrlo brzo će biti prepoznat kao snažna pjesnička figura, obožavan od svojih sljedbenika i u isto vrijeme cenzuriran od strane mainstream medija.
U pratnji svoje supruge Xie Ye putuje po svijetu, te se 1987. godine nastanjuje u Auckland, na Novom Zelandu, gdje se zapošljava na Sveučilištu kao profesor kineskog jezika. 1988. kupuju malu trošnu kuću na otoku u zaljevu Hauraki, gdje i nastaje njegov roman Ying Er.
1990., braćnom paru pridružuje se Li Ying, Chengov prijatelj i trajni objekt njegove strasti, kojemu posvećuje velik broj svojih pjesama.
Dva su ključna događaja-motiva, na kojima nastaje njegova poetika. Prvi se odnosi na gušenje studentskih prosvjeda u Pekingu, u lipnju 1989., s čime se ruše i nade o društvenim promjenama u Kini, koje su sanjali. Drugi je pak bijeg u emigraciju, prekinuta veza s domom, te duševna patnja i komplicirana emocionalna stanja u njegovim odnosima s drugim ljudima.
Gu Cheng je po mnogo čemu bio nekonvencionalan i ekscentričan. Umjesto šešira, na glavi je često nosio odrezanu nogavicu traperica. S ovom "kapom" otisnut je i na naslovnici jedne od svojih knjiga. Izmislio je i vlastiti jezik, ali ga nitko nije razumio. Tada je govorio: "Tamna noć dala mi je ove tamne oči, i ja ću ih koristiti kako bi pronašao svjetlost!"
U listopadu 1993. godine, Gu Cheng je napao svoju ženu nožem, koja je četiri sata kasnije i umrla u bolnici od posljedica ranjavanja, a on se objesio. Njemu je tada bilo 37, a njoj 35 godina. Taj događaj je do danas ostao enigmom, s nejasnim razjašnjenjima što se uistinu dogodilo tog dana. Jedni kritičari opisuju taj događaj kao samoubojstvo iz očaja, romantizirajući usud "naivnog genija", koji je bio povrijeđen i napušten od žene koju je volio, dok drugi pak ovaj događaj smatraju činom nezrelosti, ekscentričnog i samoživog osobenjaka.
1990., braćnom paru pridružuje se Li Ying, Chengov prijatelj i trajni objekt njegove strasti, kojemu posvećuje velik broj svojih pjesama.
Dva su ključna događaja-motiva, na kojima nastaje njegova poetika. Prvi se odnosi na gušenje studentskih prosvjeda u Pekingu, u lipnju 1989., s čime se ruše i nade o društvenim promjenama u Kini, koje su sanjali. Drugi je pak bijeg u emigraciju, prekinuta veza s domom, te duševna patnja i komplicirana emocionalna stanja u njegovim odnosima s drugim ljudima.
Gu Cheng je po mnogo čemu bio nekonvencionalan i ekscentričan. Umjesto šešira, na glavi je često nosio odrezanu nogavicu traperica. S ovom "kapom" otisnut je i na naslovnici jedne od svojih knjiga. Izmislio je i vlastiti jezik, ali ga nitko nije razumio. Tada je govorio: "Tamna noć dala mi je ove tamne oči, i ja ću ih koristiti kako bi pronašao svjetlost!"
U listopadu 1993. godine, Gu Cheng je napao svoju ženu nožem, koja je četiri sata kasnije i umrla u bolnici od posljedica ranjavanja, a on se objesio. Njemu je tada bilo 37, a njoj 35 godina. Taj događaj je do danas ostao enigmom, s nejasnim razjašnjenjima što se uistinu dogodilo tog dana. Jedni kritičari opisuju taj događaj kao samoubojstvo iz očaja, romantizirajući usud "naivnog genija", koji je bio povrijeđen i napušten od žene koju je volio, dok drugi pak ovaj događaj smatraju činom nezrelosti, ekscentričnog i samoživog osobenjaka.
Vinko Kalinić
0 comments:
Objavi komentar