Napokon, u ukrajku papira
Još želim nacrtati koalu
Koja sjedi u tami Viktorijanske Džungle
Koja sjedi na mirnoj grani
Zanesena
Ona nema doma
Nema u dalekom kraju ostavljeno srce
Ona ima puno puno
Zrnovitih snova
I velike velike oči
Želim
Mislim
Ali ne znam zašto
Nemam voštane pisaljke
Zašto nemam bar jedan obojani trenutak
Imam samo sebe
Svoje ruke i rane
Imam samo jedan po jedan
Pokidane voljene bijele papire
Poslat ću ih neka potraže leptire
Poslat ću ih neka se izgube iz današnjice
Ja sam jedno dijete
Jedno razmaženo dijete majke iluzije
Tvrdoglav sam
0 comments:
Objavi komentar