Dolazi vrijeme kada više ne možeš reći:
moj Bože.
Vrijeme potpunog čišćenja.
Vrijeme kada više ne možeš reći: moja ljubavi.
Zato što se ljubav pokazala beskorisnom.
I u očima nema suza.
I ruke samo služe teškim radovima.
I srce je pusto.
Žene kucaju na tvoja vrata uzalud, nećeš otvoriti.
Ostaješ sam, ugašenih svjetala,
tvoje fluorescentne oči sjaje u mraku.
Jasno je da više ne znaš kako primiti patnju.
I ne želiš ništa od svojih prijatelja.
Koga briga ako dolazi staro doba, što je starost?
Tvoja ramena pridržavaju svijet,
čine ga laganijim od dječje ruke.
Ratovi, glad, obiteljske svađe u kućama
samo dokazuju da život teče dalje
i nisu se svi uspjeli osloboditi.
Poneki (oni delikatni) procjenjujući spektakl okrutnim,
daju prednost umiranju.
Vrijeme dolazi kada smrt ne pomaže.
Vrijeme dolazi kada život postaje red.
Samo život, bez ikakvih eskapada.
Carlos Drummond de Andrade
(Prijevod: Tomica Bajsić)
0 comments:
Objavi komentar