Ljubav

15:06:00 0 comments













Tiha i prastara je ljubav, skrovito srce bilja
treptavo more i mekan srh na vlatu.
Ljubav je blagoslov zemlje, zamišljena ptica
večernji jablan, kudjelja na kolovratu.

Ona je njihala borce i vozila sanjare
uzbibala je ljude, njivu suncokreta.
Dala je zelen lišću i škrge ribama da dišu:
ljubav je čelo djetinje, bajka ljepšega svijeta.

A bol je dio njen, posječena lastavica,
suza što glinu mekša, vrutak tajni.
Bol cvate klasom gorkim, čudesni kvasac vida
osvrtaj za suncem i gutljaj oproštajni.

Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar