Otac se popeo na konja i odjahao u polje.
Majka je ostala vesti posjednuta u naslonjač.
Moj mali brat je spavao.
Dječak sam u hladu mango drveća,
Čitam priču o Robinsonu Crusoeu,
dugačku priču koja nikada ne stiže do kraja.
U podne, bjelinom koja pripada svjetlosti, glas
koji se uspavankama priučio još davno,
u prostorijama za robove – nikada zaboravljeno -
pozvao nas je na kavu.
Kava crnja od te stare crne žene
kava profinjena
dobra kava.
Majka je ostala i vezla u naslonjaču
gledajući me:
Shh – ne budite nam dijete.
Kada je komarac zatreperio zaustavila je zipku.
Uzdahnula je… kako duboko!
Tamo daleko moj otac jahao je
nepreglednim prostranstvima farme.
I ja nisam znao da je moja priča
ljepša nego ona Robinsona Crusoea.
Carlos Drummond de Andrade
(Prijevod: Tomica Bajsić)
0 comments:
Objavi komentar