Majko umjetnosti, oružja i sklada
dugo su me tvoje napajale grudi;
kao janje svoju što dojilju žudi,
gaj i spilje punim imenom ti sada.
Ako me djetetom priznala si nekad,
što se ne odzoveš, o okrutna mati?
Francuska, Francuska, glasu mom odvrati,
al leleku samo odgovara jeka.
Međ vucima divljim lutam poljem jadan,
već ćuteći zimu od koje dah hladan
drhturavom jezom kožu mi ledeni.
Ina tvoja janjad dosta paše ima,
nju ne plaše vuci, vjetrovi i zima;
najgori u stadu zar kob je bit meni?
Joachim du Bellay
(Preveo Mirko Tomasović)
0 comments:
Objavi komentar