Tko si ti što si mi na put stao,
što nesanicom oči moje preli,
što osmijeh moj u komadiće slama?
Da me nije tkogod začarao?
Vidim te svud na starim ikonama,
čujem te kasno kroz san vreli:
oči ti nisu nikad site,
a u glasu ti svaki zvuk me gali.
Tko si ti što duh mi nemirom žari
Mefistofel ili Krstitelj?
Srce povjerljivo svakog trenutka
kuca - ptica usred rascvjetala drena,
pjeva - i Dragog ti daje ime.
Pokorna šapućem, i ganuta
kao Isusu Magdalena:
Evo ti mojih ruku, vodi me!
Elisaveta Bagrjana
0 comments:
Objavi komentar