Ne zamjeni te nitko u kući ovoj,
stol tvoj prazan je i uza nj kut,
u knjizi nitko ne pročita ni slova
s lista nedočitanog onaj put.
Ne gleda u ljetnju večer pokraj mene
nitko s praga zvjezdani ekran
i nitko ne prima sada zadivljeno
buket svježi u rano jutro bran.
Kada mi je hladno, nitko mi na pleća
s ljubavlju ne stavlja topli šal,
niti se itko po vrućini sjeća
hladne vode da pruži mi bokal.
Prolaze zime, ljeta, proljeća plava,
ne zaustavi ništa njihov hod.
Diže se oluja, otiskuje lava,
a grane lomi ili snjeg ili plod.
A u kući ništa vidljivo ne stoji
da podsjeti na tebe svaki mig,
niti ima omiljenih stvari tvojih,
na zidu nije uokviren tvoj lik.
Ti me grliš zrakom oko mene,
u krv mi ušao, tvoj puls u njoj vri.
Niko te u kući ovoj ne zamjeni,
u koju ne stiže ni da stupiš ti.
Elisaveta Bagrjana
0 comments:
Objavi komentar