Da uvijek zajedno poljupce sanjamo
to znam, i to kada u plač se brizne.
Da li je ona na koju mislim?
Uvijek osjećam
kad joj noću pokrivač sklizne.
Mi se možda nikada nećemo sresti,
tužni putnici, nas dvoje.
Al’ sam kraj nje kad god zaželi
I ona uvijek dođe kroz ljubav tuđinke ma koje.
Možda joj je bujna i crna kosa,
takvu kosu želim.
Ajoj, njenu tešku, crnu kosu
koliko puta su donijele
plave djevojčice u noćima vrelim.
Još ću jednom tako zatvoriti oči
Pod poljupcem druge žene:
Kad i ona tako nekog bude ljubila
zatvorenih očiju
jer više neće moći čekati na mene.
Ady Endre
0 comments:
Objavi komentar