(Pjesma u kojoj ona umiruje svoj strah retorikom suza)
Ovo popodne, moja ljubavi, dok sam ti
pričala, vidjela sam na tvom licu i u koraku
da te riječima ne mogu nikako uvjeriti
— a htjela sam da mi vidiš srce.
Ljubav, koja me u naporima potpomogla,
osvojila je ono što se činilo nemogućim,
svjedočeći suzama kako mi je srce u boli
iscrpljeno i tebi otvoreno.
Dosta, moj dragi, ne budi toliko na oprezu;
neka te ne muče više moje ljubomorne tiranije
i neka tvoju mirnu narav ne zamute
sjene mojih dugačkih sumnji — jer
u tekućem stanju gledaš i osjećaš
moje srce pročišćeno u tvojim rukama.
Nastavlja o istim stvarima i utvrđuje
kako razum treba prevladati nad užitkom
Onog koji me nezahvalan odbacuje, hoću za ljubavnika;
onog koji me hoće za ljubavnicu, odbacujem nezahvalna;
konstantno obožavam onog koji moju ljubav zlorabi;
maltretiram onog koji moju ljubav stvarno traži.
Kojeg opsjedam ljubavlju neprobojan je poput dijamanta,
ja sam neprobojni dijamant za onog koji mi ljubav nudi;
Zadovoljnog želim vidjeti čovjeka koji me ubija,
ubijam onog koji me želi vidjeti zadovoljnom.
Što mi se više podređuješ, nestaje mi želja;
ako tebe tražim, pregazit ću odmah ponos:
i na ovaj i na onaj način vidiš me nesretnu.
Biram onda razboritiji od dva puta,
bolje je biti križ onom koji me obožava,
nego trčati za onim koji me grubo ponižava.
Juana Inés de la Cruz
(Preveo Tomica Bajsić)
0 comments:
Objavi komentar