Najljepše moje,
kada riječi otrovne ubiju nježnost,
slome najbolje
strast bez razuma
ruku pod ruku
bili smo svoji i ničiji
s kojom lakoćom
vjerni i nevjerni
zbog sujete i gluposti
nismo uspjeli.
Vjeruj mi, nisam namjerno
svaku riječ je bih povuko
ponosni dotakli smo dno.
Mogu da te ne volim
ne i da te zaboravim
neopostivo si mi dužna zbog tog.
Ruku pod ruku
bili smo svoji i ničiji
s kojom lakoćom vjerni i nevjerni
strast bez razuma
moram večeras svoj bijes da potrošim
još jednu u nizu umjesto tebe zagrlim
zbog sujete i gluposti
nismo uspjeli.
Vjeruj mi nisam namjerno
svaku riječ da mogu ja bih povuko
ponosni dotakli smo dno
mogu da te ne volim
ne i da te zaboravim
neoprostivo si mi dužna zbog tog.
0 comments:
Objavi komentar