No buscaba nada 

Y nuestros pasos se cruzaron 

Como una fantasía 

Nuestros ojos se encontraron

Perdido entre la gente 

Descubriendo un mundo algo extraño 

Bebiendo de la vida

Con los sueños en las manos

 

More, more, moje more, more

 

Tvojot lik

Jas go sonam kako ikona

Nežna, bliska, dalečna

Moja prva platonska

Ljubov čista kako solza

Sega koga porasnav svativ što si ti

 

Krade mi te cesta

Kradu mi te ljudi

Svako pomalo od osmijeha

Tvog posudi

 

Kad bura me prene, a noć dušu zgrije

Sidnen di bi otac sidija prije

Kroz pirju točin, svoj život na stol

Šparan kapje smija, a prolivan bol

 

Uzeli bi nam kad bi znali sve

ukrali bi nam radosti i sne

spalili bi znam, za nas dvoje mostove sve

kad bi saznali, da ljubim te

 

Ja nisam kao ti

Da bih prihvatio kraj

Bez riječi utjehe

I bez ijednog pitanja

 

Ne zaboravi nikad, na tvojoj sam strani

Da voliš me nitko ti neće zabranit

Još minut pa ponoć

I suza za kraj

Al tu sam za tebe znaj

 

Na morskome plavom žalu

Gdje čarlija vjetrić mio

Plavušu sam bajnu snio

O kako sam sretan bio

I dok sam joj govorio

 

Zajdi, zajdi jasno sonce

zajdi pomrači se

i ti jasna le mesečino

begaj (zajdi) udavi se.

 

Da se bar mogu probuditi

u svijetu ljubavi

bez starih dugova i ovih nakaza

što su me stalno pratile

da te bar mogu poljubiti

bez loših sjećanja

na hladna proljeća

bez slike stradanja

što se baš na nas zalijepe

 

Na srcu mi leži jedna stara rana

Koja neće iz njedara nigdje

Pa se srce pita moje

Bez nje živjeti

Kako li je, kako li je

 

Odravno već nisam

Mislio o tebi

Među nama dani i godine stoje

Nikada te više pronašao ne bi

Da se jučer nismo

Vidjeli nas dvoje

 

Još i danas zamiriše trešnja

U proljeće kao davno prije

Jedna trešnja danima daleko

Tamo gdje me već odavno nije

 

Ona ima oči

koje znaju moje tajne sve

moje tuge sve i moje nemire.

 

Dobro mi izgledaš

i čini se da ozdravljaš

ma neka ti krene,

daleko od mene,

da ne znaš da propadam.

 

Pusti noćas loše vrijeme

i zemaljske sve probleme

zaboravi na gužve glasne

i letove što kasne

 

Žao mi je

Tek sad sam sve

O tebi naučio

Al najviše žao mi je

Zalud sam te učio

I da voliš do neba

I da praštaš kad treba

 

Zauvijek tvoj, potpisujem

Na svaku ludost pristajem

Zatvori me i baci ključ

Da više niko ne može uć

 

Dali postoi nadež ljubov jas da te narecam

Dolgo srce mi kradeš a nikako da se predadeš

Ti si moja srna šuma e dušava

Cela nok begaš i pred zori zaspivaš