Igra vječnosti
Odlazi ljeto, dolazi jesen
i ona će otići kad dođe zima
da ponovno razlista se proljeće
i tako u krugovima, osipa se
vrijeme, u njemu i život moj
- jednom sav ću biti takav
pola more, pola žalo
kad nestane me sasvim
more donost će i ponovno odnositi
glasove o meni kojeg više neće biti
a na žalu sjedit će već netko
razgrćući razasute oblutke
s maglenom slutnojm u očima
pipapjući u ruci izbrušen trag
- netko je već bio ovdje
šaptat će mu kamen
i taj netko to će znati
ta obla nježnost u njemu
eto, to je sve što želim
biti ja
Vinko Kalinić
Vinko Kalinić
Urednik„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević
0 comments:
Objavi komentar