Sjećam se, te večeri kiša je padala

11:06:00 1 comments


Sjećam se, te večeri kiša je padala,
padala je tako snažno kao da samo nebo
propada. Sedam je puta padala te večeri.
I svaki put padala je sve snažnije.

A mi smo se ljubili.

I padali.

I propadali.

I gromovi su udarali,
tamo, negdje sasvim u daljini.

Daleko, sasma daleko,
te večeri bilo je sve:
i nebo, i zemlja, i munje, gradovi
i gromovi.  - I nas dvoje!
Koji smo željeli, koji smo
tako silno željeli,
jedno drugom biti što bliže. 

Je li to ista kiša, ili ih je
sedam palo odjednom, te večeri?
Mi smo se smijali. Smijali smo se ludo.
I plakali. Kao djeca. Mokri do kože.
Od kiše.

I ljubavi.

Vinko Kalinić

Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

1 komentar: