Prolazili smo jedno pored drugog. Ona je hodala kao da ne postoji svijet, ni zemlja, ni grad, ni ulica. Ni vrijeme! Svaki joj je korak bio lakši od drugoga. A ja? - Ja se još uvijek krišom uspinjem tim stepenicama, iako znam da se nikada neću popeti do na vrh tog proplanka.
Vinko Kalinić
0 comments:
Objavi komentar