Božić je, prijatelju


Božić je, prijatelju
ljudi slave rođenje
Božjeg sina
kažu, ono najviše
što je Nebo moglo
dati Zemlji

dobro, možda i nije
sve onako kako kažu,
možda njega i nema
možda je Bog samo
iluzija
stvorena od straha
želje, čežnje,
gladi za toplinom
- tko li zna
od sve čega?

možda

ali tebe ima,
i mene ima

ima
i ovog neba,
prijatelju                                       

podigni glavu,
gledaj

tu pustoš
u galaksijama

osjećaš li?

koliko smo
mali

i spram Nebu
i spram Zemlji

i uvijek željni
nekog novog
rođenja

u nekom drugom obliku

i svjetla
što ga na nas
može bacit
samo drugo
drago
ljudsko lice

zastani

čuješ li kako zvoni
taj glas u tebi
što jekom množi,
i muti,
tvoju sumnju
i tvoju vjeru

Božić je,
prijatelju

ljudi slave
kako znaju
i umiju

jedni peku tuke,
drugi traže spas
u molitvama

a i ja
stojim
tu

sam

tek u želji
da ti stisnem ruku

da doviknem ti
nekim
sasvim smiješnim
glasom
(i ako ima
i ako nema
Boga)

neboj se
- nisi sam!

sigurno je
samo jedno

ima nas još,
još nas ima
koji hodamo
s tobom

na ivici
svjetova


Komiža, Božić 2011.

Vinko Kalinić