Božić je, prijatelju
ljudi slave rođenje
Božjeg sina
kažu, ono najviše
što je Nebo moglo
dati Zemlji
dobro, možda i nije
sve onako kako kažu,
možda njega i nema
možda je Bog samo
iluzija
stvorena od straha
želje, čežnje,
gladi za toplinom
- tko li zna
od sve čega?
možda
ali tebe ima,
i mene ima
ima
i ovog neba,
prijatelju
podigni glavu,
gledaj
tu pustoš
u galaksijama
osjećaš li?
koliko smo
mali
i spram Nebu
i spram Zemlji
i uvijek željni
nekog novog
rođenja
u nekom drugom obliku
i svjetla
što ga na nas
može bacit
samo drugo
drago
ljudsko lice
zastani
čuješ li kako zvoni
taj glas u tebi
što jekom množi,
i muti,
tvoju sumnju
i tvoju vjeru
Božić je,
prijatelju
ljudi slave
kako znaju
i umiju
jedni peku tuke,
drugi traže spas
u molitvama
a i ja
stojim
tu
sam
tek u želji
da ti stisnem ruku
da doviknem ti
nekim
sasvim smiješnim
glasom
(i ako ima
i ako nema
Boga)
neboj se
- nisi sam!
sigurno je
samo jedno
ima nas još,
još nas ima
koji hodamo
s tobom
na ivici
svjetova
Komiža, Božić 2011.
Vinko Kalinić
0 comments:
Objavi komentar