"Naše je, ljubavi,
samo ono
što smo drugima dali“
Enes Kišević
...a dao sam sve!
i kad se okrenem
za sobom
osjećam se
kao prvi
Adam
gol
sred ruže vjetrova
su sve četiri strane svijeta
odjekuju glasovi
(čujem,
u svakom ima nešto moje!)
i smiješe se lica
- draga lica,
ljudi koje volim
a volim ih sve
jer svaka je Ljubav
tek kapljica istog ovog Mora
(mora, koja se prelijevaju
jedno u drugo)
i Oceana, u koji se
slijevaju
sva mora,
u kojima smo i mi
(svatko od nas!)
okupani,
još od prapočetka
pa i one koje ne volim,
i njima sam dao
dio sebe
- svoju žalost
i svoju tugu
(a ne volim
tek one
koji preziru mora
i njegove oluje,
gladni koji su
u sebi duboko,
koji znaju kako rana
žeže, i koji
vape za životom
- čak više od drugih! -
a sveđer
tvrdoglavo
besramne
zastave smrti
viju
- i umiru,
a da im čovjek
ne može dati ništa)
i kadikad mi se čini
koliko sam se dao,
darovan da sam čitav
toliko,
skoro pa da me
više i nema
no - baš tu,
u toj nigdnini,
gdje se zemlja
rastaje s nebom,
čujem srce
kako strepi:
jesam li se
mogao dati više?
i otkrijem
uvijek iz početka
da me ima mnogo,
mogo više nego što mi treba
nekome bih još mogao stisnuti ruku,
zagrliti nekog bilo bi tako dobro,
prošetati uz rijeku, i pustiti,
besciljne, da preplavi nas nježnost
bez kuće
bez krova
bez ičega
bio bih tako bogat
osjećam
- ima me!
u poljupcu jednom
još uvijek bi mogao
nestati sasvim
Vinko Kalinić
0 comments:
Objavi komentar