Gledaš je
onako iz daleka
zabludjelu u noći
osjećaš
baš na tebi je
razapela svoje oči
neugodno ti je
čekaš
i šutiš
ćutiš
vrč pohote
izlijeva se na te
veliš: HOĆU
i izuješ sandale
(kao Mojsije
pred gorućim grmom)
i znaš, jasnije no ikad
- tijelo je sveto
korak ti je još uvijek
nesiguran
a onda ipak...
primiš je za ruku
i kreneš
prepoznao si je po hodu
sad si posve siguran
već prije si je negdje sreo
samo još uvijek dvojiš
zove li se ono Marija
i je li bila baš iz Magdale
travnja 2000.
Vinko Kalinić
(Crtež: Dimitrije Popović, Marija Magdalena)
0 comments:
Objavi komentar