Javljaju mi da tamo pada snijeg,
a ja sjedim ovdje, na žalu, s nogama u moru
i razmišljam o tome je li Bog kaznio njih
koji su nespokojni tamo
pod snijegom, ili je kaznio nas,
koji smo nespokojni ovdje
pod ovim suncem, pod kojim se topi
sve što je kruto? Ili je i Bog bio
samo sentimentalan, kao i čovjek
koji je mudro nadjenuo ime
ovoj hrpi kamenih oblutaka,
što se umiljuje
čas kopnu, čas moru,
nazvavši je - žalo?
Pa žalimo, i jedni i drugi.
Oni što nisu tu,
ja što nisam tamo.
Eto, tako da znate
vi koji ste tamo,
kao pahulje sitne
sjetno sniježe moje misli,
i samo što se nisam
rastopio ovdje.
Komiža, 25. 11. 2011.
Vinko Kalinić
0 comments:
Objavi komentar