Željka Lovrenčić objavila najnoviju knjigu
Putovala sam u Španjolsku, Boliviju, Ekvador, Argentinu, Urugvaj, Dominikansku Republiku, na Kubu i u neke druge zemlje španjolskoga govornoga izričaja i oduvijek sam željela postati most između hrvatskoga jezika, književnosti i kulture i raznih hispanofonih književnosti i kultura. To se najlakše postiže prevođenjem djela književnika s toga područja na hrvatski jezik
Da stvaralaštvo Željke Lovrenčić obuhvaća raznovrsne,kvalitetne i vrlo intenzivne književne djelatnosti i izaziva mnoge pozitivne odjeke i rezultate u Hrvatskoj i na području njezinoga djelovanja to jest, na španjolskome govornome području, dokazuje i najnovija knjiga ove strastvene profesorice komparativne književnosti i španjolskoga jezika, magistrice filologije, naslovljena Književni prikazi i drugi zapisi.
Kroatističke i hispanističke teme
- Recite namnešto o Vašoj najnovijoj knjizi.
- Književni prikazi i drugi zapisi objavljeni su u biblioteci Mala knjižnica DHK. Urednik knjige je Mate Ganza. U njoj su prikupljeniknjiževni prikazi i drugi zapisi koje sam od 2004. do 2011.godine objavljivala u raznim časopisima i listovima kao što su Književna Rijeka, Most/The Bridge, Hrvatski iseljenički zbornik, Forum, Dubrovnik, Vjesnik, Vjesnik bibliotekara, Glas NSK, Hrvatsko slovo, Narod te u svojim knjigama objavljenim u Hrvatskoj i inozemstvu. U prikazima i zapisima obrađujem kroatističke i hispanističke teme, kao i teme hrvatskog iseljeništva, a opisujem i događanja vezana uz promidžbu tih dviju književnosti i kultura. U njoj pišem o značajnim književnicima španjolskoga govornoga izričaja koji su već klasici te književnosti - Miguelu de Cervantesu, Pablu Nerudi, Federicu Garciji Lorki, Carlosu Fuentesu, te onima mlađima s toga područja poput Roberta Ampuera, Diega Muoza Valenzuele, Juana Mihovilovicha Hernándeza... Neki su prikazi posvećeni djelima naših književnika - Dragutina Tadijanovića, Ante Stamaća, Mladena Machieda, Davora Šalata, Lane Derkač, Davora Velnića, Diane Burazer, Ane Horvat, Jerka Ljubetića, Mire Gavrana, Ružice Cindori... U tekstovima koji se odnose na promidžbu hrvatske književnosti u svijetu, opisujem svoje nedavne susrete u zemljama u kojima sam predstavljala djela naših suvremenih književnika u prijevodu (Čile, Bolivija, Španjolska, Meksiko) gdje sam susrela niz zanimljivih osoba iz književnoga, kulturnoga i političkoga svijeta kao i mnoge uspješne ljude našega podrijetla. Neki su tekstovi posvećeni događajima koji su se odvijali u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu - izložba posvećena Don Quijoteu, Četiristota obljetnica Knjižnice, Proslava dana španjolskoga jezika, osnivanje Zbirke Gradišćanskih Hrvata, Zbirka Inozemne Croatike u NSK itd. U drugome dijelu knjige donosim prikaze djela mnogobrojnih suvremenih književnika španjolskoga govornoga izričaja koje sam objavljivala u "Vjesnikovoj" rubrici Prijedlog za prijevod. U tome su dijelu zastupljeni pisci iz Čilea, Bolivije, Meksika, Španjolske, Kube i Kolumbije.
- Vaše stvaralaštvo obuhvaća mnoštvo vidova književnoga života - od pisanja djela koja sadrže književnoteoretske, književnopovijesne, kritičke i recenzentske tekstove, preko čestih kritičkih i recenzentskih intervenata u Vjesniku i književnim časopisima kao što su Republika, Most/The Bridge, Nova Istra, Književna Rijeka, Dubrovnik, Forum, sve do vrlo intenzivne prevoditeljske i antologičarske djelatnosti. Jedna ste od vodećih hrvatskih prevoditeljica sa španjolskog i jedna od vrlo rijetkih koji prevode i na španjolski.
- Moglo bi se reći da sam se ja specijalizirala za dva književna područja: hispanistiku i hrvatsku iseljeničku književnost. Živjela sam nekoliko godina u Meksiku i Čileu i dobro sam upoznala čitav niz zemalja Latinske Amerike. U Meksiku sam kao stipendistica meksičke vlade boravila na poslijediplomskome studiju iz književnosti i polazila predavanja iz hispanoameričke književnosti na dva vodeća meksička sveučilišta (UNAM i Colegio de México). Na UNAM-u mi je, između ostalih, predavao i Manuel Carballo, veliki poznavatelj djela i prijatelj Carlosa Fuentesa. Imala sam prigodu upoznati mnogo zanimljivih ljudi iz raznih slojeva meksičkog društva. U Čileu sam prvo bila profesorica hrvatskoga jezika i kulture u Punta Arenasu, a kasnije ataše za kulturu u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Santiagu de Chile. Putovala sam u Španjolsku, Boliviju, Ekvador, Argentinu, Urugvaj, Dominikansku Republiku, na Kubu i u neke druge zemlje španjolskoga govornoga izričaja i oduvijek sam željela postati most između hrvatskoga jezika, književnosti i kulture i raznih hispanofonih književnosti i kultura. To se najlakše postiže prevođenjem djela književnika s toga područja na hrvatski jezik. Carlos Fuentes, Juan Rulfo, Ernesto Sábato, Manuel Vargas, Miguel Aranguren, Andrés Morales Milohnic, Diego Muoz Valenzuela, Roberto Ampuero, Ramon Díaz Eterovic neki su od književnika koje sam u prijevodu predstavila hrvatskoj čitateljskoj publici. Uvijek sam nastojala stupiti u kontakt s književnikom čija sam prevodila i to je često rezultiralo susretom, prijateljstvom i novim prijevodima. Naravno, i uspostavljanjem širih književnih veza s određenom zemljom. Ubrzo sam shvatila da bi i naša književna produkcija, vrlo malo poznata na hispanofonome području, mogla zanimati čitatelje toga područja. Zbog toga sam odlučila prevesti radove nekih naših autora na španjolski. Počela sam s ciklusom pjesama ili jednom pripovijetkom, a do sada sam objavila deset knjiga na španjolskome jeziku u Španjolskoj, Čileu, Boliviji, Meksiku i Hrvatskoj. Radi se o poeziji Dragutina Tadijanovića, Davora Šalata i Lane Derkač, Drage Štambuka i Mile Pavićević te o četiri izbora iz hrvatske poezije (Poesía croata contemporánea, Puentes, Bajo la ceniza del antiguo fuego y El roce de la mariposa). Prevela sam i djelo Ljubomira Antića Los croatas y América i uredila knjige Hrvoja Kačića Al servicio de mi patria i Historia de la literatura croata akademika Dubravka Jelčića koja će uskoro biti objavljena u Meksiku.
Gostovanja na važnim sajmovima knjiga
- Bavite se i uspostavljanjem međunarodnih književnih veza sa zemljama hispanofonoga svijeta. Članica ste Svjetske organizacije pisaca i kulturnih djelatnika koja djeluje u Sjedinjenim Američkim Državama. Svojim ste antologičarskim radom obogatili kulturnu razmjenu hrvatske književnosti i hispanofonoga svijeta jer s jedne strane, u Hrvatskoj objavljujete knjige hispanskih autora, a na španjolskome hrvatskih. Vašu knjigu Obrasci fantastike u hispanoameričkome romanu akademik Pavao Pavličić ocijenio je kao pionirski rad. Kako to postižete?
- Da bi se bilo uspješnima u organizaciji književnoga života nije dovoljno samo prevoditi djela. Treba ih i promovirati. Kontakti koje sam uspostavila s književnicima iz Španjolske i zemalja hispanske Amerike, posljedovali su ne samo izdavanjem knjiga naših autora u inozemstvu, već i organiziranjem njihovih nastupa u spomenutim zemljama te gostovanjima na važnim sajmovima knjiga, od kojih posebno ističem sudjelovanje petoro hrvatskih autora 2008. godine na najvećemu književnome sajmu u Latinskoj Americi, u meksičkoj Guadalajari. Tom smo prigodom objavili i knjigu Murmullo sobre el asfalto Lane Derkač i Davora Šalata. U ožujku ove godine na Sveučilištu u Guadalajari predstavila sam knjigu La ceniza del antiguo fuego. Uz mene su, pred publikom koju su uglavnom sačinjavali književnici, sveučilišni profesori i studenti književnosti, te novinari iz tiska, s radija i televizije, hrvatsku poeziju u prijevodu predstavili dr. Hariet Quint i dr. Wolfgang Vogt, književni kritičar i esejist. Meksički organizatori nas planiraju pozvati na Sajam knjiga 2012. godine. Zahvaljujući književniku Diegu Muozu Valenzueli koji je boravio u Zagrebu na predstavljanju hrvatskoga prijevoda svoje knjige Tajna mjesta, u Čileu su na web stranici udruge Letras se Chile skoro godinu dana objavljivani prijevodi naših književnika koji su čitanošću nadmašili čak i Španjolce. Našu književnost u prijevodu u Čileu na svojoj stranici objavljuje i Andrés Morales Milohnic, a u Španjolskoj pjesnik Fernando Sabido Sánchez koji je moje prijevode poezije 25-ero naših pjesnika objelodanio na Internet stranici Antologija svjetske poezije na kojoj se nalaze pjesme 2 500 pjesnika iz 156 zemalja svijeta. O knjigama Murmullo sobre el asfalto i El roce de la mariposa u Španjolskoj su pisali peruansko-španjolski pjesnik Alfredo Pérez Alencart i Graciliano Martín Fumero kao i belgijski pjesnik nastanjen u toj zemlji Germain Dragoonbroot. I knjige Puentes i Bajo la ceniza del antiguo fuego izvrsno su medijski popraćene u Boliviji i Meksiku. Spomenute su i u Argentini. U predstavljanju naše književnosti u nekoj zemlji pomažu i predgovori nacionalnih književnika – tako je primjerice, Antonio Skármeta napisao predgovor knjizi Drage Štambuka El viento de las estrellas oscuras, a Roberto Ampuero knjizi Mire Gavrana El hijo olvidado. Obje su objavljene u Čileu. Uz promicanja hrvatske književnosti vezana je i moja višegodišnja intenzivna suradnja s časopisom Društva hrvatskih književnika za međunarodne književne veze Most/The Bridge. S jedne strane, u njemu sam stalna prevoditeljica hrvatskih autora na španjolski i recenzentica novih knjiga, a s fruge strane, u Biblioteci časopisa Most/The Bridge objavila sam knjige Puentes (u suradnji s bolivijskom nakladničkom kućom Correveydile iz La Paza) i El roce de la mariposa, izbor od deset pjesama 25 hrvatskih pjesnika čija su djela objavljena upravo u tome časopisu. U svojoj hispanističkoj djelatnosti želim istaknuti da sam bila urednica kataloga i autorica izložaba Cervantes i Don Quijote – Stvarnost i iluzije te Život i djelo Pabla Nerude, koje su održane u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u suradnji s veleposlanstvom Španjolske i Čilea te da sam objavila knjigu Obrasci fantastike u hispanoameričkom romanu, koja je nastala na temelju mojega magistarskoga rada na zagrebačkome Filozofskom fakultetu. I diplomski rad vezan mi je uz hispanistiku – u njemu obrađujem španjolskoga pjesnika Juana Ramóna Jiméneza.
Bavljenje Hrvatima i u drugim zemljama
- Nedavno ste postali predsjednicom Odbora za književne veze Društva hrvatskih književnika. Hoćete li unositi promjene u taj odbor?
- Kolege članovi toga odbora i ja planiramo intenzivirati povezivanje naših književnika s književnicima iz raznih zemalja svijeta, putovati k njima i njih pozivati k nama, objavljivati djela naših autora izvan granica Hrvatske. Već imamo zacrtane konkretne planove.
- Bavite se i proučavanjem hrvatskog iseljeništva. O toj ste tematici objavili i knjigu naslovljenu „Tragovi iseljenih Hrvata (u književnosti i izvan nje)“. Jedna od recenzentica, prof. dr. Branka Kalogjera, u svojoj recenziji kaže da se „autorica jednako prirodno snalazi kako u recenziji, tako u portretu autora, prikazu događaja, kao i iscrpnijim analizama tema u spisateljskoj produkciji dijaspore“ pa zato ta knjiga „bez zamjerke može služiti kao pregled razvoja i književne produkcije suvremene hrvatske dijaspore“. Objavljivali ste stručne i znanstvene radove u relevantnim časopisima i sudjelovali u znanstvenim projektima i na međunarodnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu.
- Bavljenje Hrvatima izvan domovine drugo je polje mojega književnoga i profesionalnoga interesa, dosuše usko povezano s hispanistikom jer se uglavnom bavim proučavanjem književnika hrvatskog podrijetla na španjolskome govornom području što je i tema mojega doktorskoga rada. No, ponekad „odlutam“ i do drugih Hrvata koji žive izvan matične zemlje – uredila sam Katalog Zbirke gradišćanskih Hrvata. To mi je dio posla jer sam zaposlena kao voditeljica Odsjeka Inozemne Croatice u nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu koji obuhvaća građu koja se na bilo koji način odnosi na veze Hrvatske s inozemstvom: djela hrvatskih autora objavljena izvan granica Hrvatske na hrvatskome ili na stranim jezicima, prijevode djela naših autora na strane jezike, knjige inozemnih autora hrvatskog podrijetla, djela u kojima se govori o Hrvatskoj i Hrvatima. Vezano uz tu tematiku objavila sam i spomenutu knjigu koju je objavio riječki ogranak Društva hrvatskih književnika. Također, sudjelovala sam na više književnih i znanstvenih skupova o književnosti Hrvata izvan domovine. Godine 2005. Uredila sam katalog knjiga Hrvatska knjiga izvan Hrvatske koji je predstavljen na Interliberu. Već niz godina uspješno surađujem s Hrvatskom maticom iseljenika i institutom „Ivo Pilar“.
Santiago je moj grad
- Budući da izuzetno dobro poznajete hispanofoni svijet možete li nam reći što vas u njemu najviše privlači i koje su vam zemlje najdraže?
- Kada dođem u bilo koju zemlju španjolskoga govornoga područja, osjećam se kao kod kuće. Ponekad toliko dobro, da i ne zamjećujem neugodne stvari kao što su socijalne razlike, siromaštvo, krađe, politička previranja. Najviše volim Čile jer sam tamo najduže živjela, te Meksiko koji se od vremena kada sam tamo pohađala poslijediplomski studij nažalost, jako promijenio na gore. Ta prelijepa zemlja postala je nesigurna zbog čestih obračuna narko bandi koji se sada događaju i usred dana i na širemu području, ne samo na sjeveru zemlje. Često stradaju nedužni ljudi. Jug Meksika je sigurniji i posebno lijep. Čitav Jukatan, a posebice glavni grad Mérida, su zaista čarobni. Volim i Ciudad de México zbog njegove bogate kulture, muzeja, Zocala, Plaze Garibaldi i mariachija, izvrsne hrane, miješanja prošlosti i sadašnjosti. Meksikanci su jako ljubazni i otvoreni. Čileanci su hladniji i treba im dosta vremena da nekoga prihvate. Ali, kad to učine, traje zauvijek. Santiago je „moj“ grad. Nije prevelik (ima „samo“ oko pet milijuna stanovnika) i ugodan je za život. Sviđa mi se i Urugvaj koji je malena, sigurna i lijepa zemlja, a i Bolivija mi je jako zanimljiva. Zapravo, svaka od tih zemalja ima svoje posebne draži. Ne zaboravimo Španjolsku i njezine ljepote! Kuba je, opet, specifična. Lijepo je vidjeti kako se polako otvara svijetu.
Čileanski književnici hrvatskog podrijetla
- Posebno se bavite fenomenom čileanskih književnika hrvatskog podrijetla. Mnoge od njih i osobno poznajete. Osjećaju li se oni dijelom hrvatske književnosti?
Oni to i jesu. Postoji čitav niz elemenata zbog kojih ih moramo smatrati (i) hrvatskim piscima. S mnogima od njih često sam se družila dok sam živjela u Čileu, no najviše sam povezana s pjesnikom i sveučilišnim profesorom Andrésom Moralesom Milohnicem s kojim sam i prevodila naše pjesnike. Bila sam i s Mirtom Mihovilovic, kćerkom Nicolàsa Mihovilovica, autora kultnoga romana Iz daleka zauvijek te s Juanom Mihovilovichem.
Zadarski list, 16. kolovoza 2011.
Razgovarala: Nives Gajdobranski
0 comments:
Objavi komentar