Hortus conclusus


Ja nemam neprijatelja.
Svi dolaze u moju svijetlu noć,
zračni vrt na moru
s kamenitim stolom
usred ovog tihog svijeta
loze, školjke, ptica,
noćnih pliskavica.
Sad je bijel oblutak
bućnuo u more
i znam da je proljeće,
jer mirišu ruke ko jaglaci,
a ribnjaci odrazuju dvore
i stabla još kruta.
Kroz okvir ljupke grane
teško mi je razabrati oblik
puža, pjene, stopa u pržini,
igru povjetarca oko mažurane.
Od večernje laste
do jutarnje zvijezde
srebrenoga pijetla
srčan kukurijek
tjera noć
i mjeri vrijeme.
Vidite li mjesec,
kako prolazi
kroz oblake, uvojke
na ramenu noći?
Vidite li nebo polujasno,
bestjelesnu zraku Dijane u vodi?