Sjećanje na Dalmaciju

01:37:00 0 comments
Klaudiju, mom sinu

I.

Velika, svijetla, lijepa
s odrazima aluminija i bakra
poljima popaca i pinija
silazi k usnulu moru.

Dalmacija
s cvijećem i s kamenjem u skutu.

Krilati konji
u modre spilje slijeću
s krikom galebova
kroz rumene dveri
na pojišta mrzla.

Zamiru preko srebra
vodoskoka i ploča
glasi Sredozemlja.

Korablju donatora
zibaju talasi.

Ide mlačna večer:
majke traže djecu,
od mora pomodrjelu.

Ispod mliječnog neba
titra mozaik
imperatora i sveca
s bradom u bršljanu.




II.

Puteljcima sivih brda
pastirica mazgu goni
s mjehovima vina.

Bozi vire
trbušasti, zagonetni, bijeli
iza oleandra.

Ascrivium Superbum Aspalatron
Korkyra Nigra.

U pustom dvorištu
zadnja sunčana zraka
na kozjem vimenu igra.

Na nebu Danica.
Na moru krčag i gitare.

 Viktor Vida

Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar