Odlazak Višnje Milohnić Roje

Dana 11. srpnja primila sam tužnu vijest iz Santiaga – umrla je Višnja Milohnic Roje, ugledna liječnica i aktivna članica hrvatske zajednice u Čileu, jedna od malobrojnih osoba u toj zemlji kojima je hrvatski bio materinji jezik. Iza sebe je ostavila sina Andrésa, poznatoga pjesnika i najmlađega čileanskoga akademika.

Višnja je rođena 30. studenoga 1932. (kako je običavala govoriti slučajno) u Beogradu. Njezini otac Mihovil Milohnic i majka Ljubica Roje došli su u Čile kad je imala četrnaest godina jer su morali pobjeći iz Titove Jugoslavije. Odrasla je u Santiagu. Htjela je postati balerina, ali studirala je medicinu. Diplomirala je 1959. godine na Universidad de Chile. Specijalizirala je ginekologiju i porodništvo, a poslijediplomski studij polazila je u Francuskoj, Švedskoj i Engleskoj. Zbog svoje  ljepote 1952. proglašena je Kraljicom proljeća. Svirala je glasovir i pisala. Objavila je knjižicu Relámpagos de Cuba (Bljeskovi s Kube). Bila je udana za španjolskoga sveučilišnoga profesora Juana Alberta Moralesa i za Čileanca Roberta Idiaqueza Crignolu, politologa i policijskoga inspektora.

Jako je voljela Hrvatsku i obožavala svojega sina. Pamtim njezinu vedrinu i zarazan smijeh.

Godine 2004. s Andrésom je došla u Zagreb na Simpozij o Pablu Nerudi, a posljednji put sam je vidjela 2005. u Santiagu kad smo predstavljali knjigu Drage Štambuka  „El viento de las estrellas oscuras“. Tada smo bili Andrésovi gosti. Bila je presretna što smo kod njih, što može govoriti na hrvatskome i pjevati naše pjesme.

Zbogom, draga Višnja. Hvala Ti za sve lijepe trenutke provedene s Tobom.

Oprostit ću se od Tebe Tvojom pjesmom napisanom na Kubi koja nas još jednom sjedinjuje u velikoj hrvatsko-hispanskoj ljubavi, u ljubavi prema našoj domovini i Čileu koji je prihvatio toliko naših zemljaka:

VIII


Imate li komad sapuna, gospođo?,
upitala me je polako stara crnkinja.
Mrzim se jer imam bijelu put,
jer mirišem na „Zeleni vjetar“ i imam čiste ruke.
I jer nemam sapun.

Obuzima me uspomena na bolan trenutak
kad je jedna podmukla Talijanka
upitala moju majku:
želiš li komad kruha, prljava slavenska useljenice?

Bježim odande
opraštajući se uz suze.

Tišina.      


Željka Lovrenčić
Croacia-Chile: Letras y cultura, 15. 08. 2011.