U ovome polju s makovima
molim za naše živote.
Raširi svoje ruke,
voljena suprugo
(dani
i noći, noći i
dani).
Da ti se barem nikada ne dogodi
(Ojalá que nunca te suceda)
Kada nestane bonaca
i kad ćeš, pogledavši na njezin neplodni trbuh,
poželjeti poći za kruhom za tvoje,
tebe će zateći drugačija sudbina.
Bit ćeš kao pridošlica
koji traži hranu u smeću
i mora spavati ispod mostova
dok iznad njih sve blista.
Zaboravio si
nekadašnje državljanstvo
koje je povezivalo glad uz tvoj vrat
a rad s ropstvom.
Kako bi dobio bijedne poslove
koje oni rođeni u tome mjestu ne žele raditi
a koje ćeš ti obavljati marljivo i na vrijeme,
doživljavat ćeš pretjerana odricanja.
Svi putujemo u istome brodu
koji se diže i spušta s plimom i osekom.
Nikada se nemoj uzoholiti zbog zlata
jer sutra možeš ostati bez njega.
I da: da ti se barem nikada ne dogodi.
(Prevela: Željka Lovrenčić)
0 comments:
Objavi komentar