Ovo srce
koje je nekada reklo: izvor, nebo,
kruh, crkvena pjesma, voda, ljubav, život…
i moje je.
Prisjećam se riječi iz Geneze
kad izgovaram svete molitve.
Duša mi nije ispunjena opijenosti
sve do trenutka dok ne pronađem nadživot u vjeri
koja hrani naraštaj za naraštajem.
I makar je noć u Ávili,
stežem ovo srce
koje oči ne smiju vidjeti.
Dok mi krvlju teče posljednja večera,
na grudi mi se smješta golubica
koja smiruje pridošlice.
Kroz moju otvorenu kožu ulazi svjetlost
za nedjeljni ritual.
I makar je noć u Ávili,
kao da se radi o podnevnome suncu,
čuvam ovaj zagrljaj s mojim starijim bratom.
(Razgovor s Juanom de la Cruzom (Iskazivanje počasti u Ávili 2008.)
Iz knjige: Enrique Viloria Vera: Pérez Alencart: La poética del asombro
(Ensayo y antología) Pérez Alencart: poetika čuda (Esej i antologija)
(Prevela: Željka Lovrenčić)
0 comments:
Objavi komentar