Moje kiše

04:54:00 0 comments



Rame uz rame, lijemo se
ko stari znanci, kiša i ja.
I eto tako, smijemo se,
ko luđaci - što sunce ne sja.

Hladna voda za mnom korača,
pločnik gazi živo čeljade -
s neba pada, zemlji se vraća:
ja za njom - ko čovjek bez nade.

Mutno oko živu vodu gleda:
kap svaka uspomene budi
- lome se oblaci i ljudi.

Dan drhti, oštriji od leda!
Srce pamti, čežnjom te skriva,
ono zna: još uvijek si živa!


Komiža, 30. 03. 2011.

Vinko Kalinić



My rains


Shoulder to shoulder, we are pouring
like old mates, the rain and I.
and it is so, we laugh,
like crazy ones – cause sun doesn’t shine.

The cold water walks after me,
living man walks on a footpath -
falls from the sky, returning to the land:
I after it – like the man with no hope.

Misty eye looks at living water:
every drop awakes memories
- clouds and people spall.

The day shivers, sharper than ice!
the heart remembers, with longing hiding you,
it knows: you are still alive!

Komiža, 30th March, 2011

Vinko Kalinić

(Translated 
by Darko Kotevski)

Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar