Pjesma o pjesmi

13:29:00 0 comments
Kad su riječi trudne
od vlastitosti stvari,
opstojnost ti je zračna
i jutro je snubi lepršavom srećom.

Prostori duše više nisu pusti:
sjaj ih rubi
magijom sve većom.
Ugasi li se zlatan trag na tvari,

(tanan oblak zastre milo sunce)
nestat ćeš za svijet
žarkih tlapnja ko zvijezda za vrhunce.

I tamniti će ruže
s kojih mirisavi zraci
oko tebe tajanstveno kruže.


Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar