Riječi narušavaju mir ili oblake
koji sada (a ne prekjučer)
prolaze prostorijom.
Riječi slomljene jalovim zaklinjanjem
i dva mirna gosta koji ne škripe
(kad koračaju)
udubljeni dimnjaci po kojima udara kiša.
Paradoks kaligrafskog univezuma Boga:
dva isprazna pogleda u jednu točku prostora
nijemi vokali, nijema početnica,
ponovno ljutnja ili ljubav ispružena
u praznom naletu zrele boli
koji otvara svoju nesreću zametku i smrti.
Riječi ranjavaju sretne razmjere,
zrak već razderan od oproštaja
na kraju bez prozirnosti drveća ili ogledala
oči koje sklanjaju svoju savršenu samoću.
(Sa španjolskoga prevela
Željka Lovrenčić)
0 comments:
Objavi komentar