Eduardu Espini
Padajući u zraci na glavu hrabrog čovjeka,
poezija se vraća uz kapima kiše:
poput vatre, pucketajući, poput vatre se vraća,
poput mora, poput slomljenih valova
poezija zatvara svoje oči galopirajući;
spokojni pepeo razbija obrise.
Voda koja će naići, rijeke koje se zamućuju.
Poezija vrišti pohlepnom mržnjom.
(Sa španjolskoga prevela
Željka Lovrenčić)
0 comments:
Objavi komentar