Metali u očima i ruke koje prolaze po
koži s nametnicima usidrenim u glas.
Stoljeće koje odzvanja u samom bezdanu.
Vrata koja se zatvaraju i koja nitko nikad nije otvorio.
Krv smirena suhim ranama.
Meso koje odaje okrutno zbogom, zbogom.
Oči koje ne gledaju, osakaćene ruke;
utrnut jezik, strah koji se vraća.
Slijepo pretkazanje u mrtvim jutrima
sve je što ostaje ne znajući zašto.
(Sa španjolskoga prevela
Željka LOVRENČIĆ)
0 comments:
Objavi komentar