Čile



Robertu Diazu Munozu


Zavist se širi u tome jadnom cirkusu:

Krotitelj zavija i riče i kiše,
plesačica na žici stalno sanja čvrsto tlo
a jedan klaun uređuje svijet među svojim prstima.

Domovina se pretvara, uljudna i prosvijećena,
u blagoslov već zrelih darova
koji s teškoćom pokazuju mutnu i hladnu svjetlost
sunca bez sjaja, bez njegove spokojne topline.

Cirkus se maskira, domovina se ogoljuje,
zavist nas budi, pokreće, troši.

Jedina istina je ona koja nas razotkriva:

Cirkus ne prestaje, krabuljni ples se širi,
lakrdijaš, pjevač u zboru, razmetljivac, svetac,
svi na okrutnoj i provincijskoj trkaćoj stazi.


(Sa španjolskoga prevela
Željka LOVRENČIĆ)