Robertu Diazu Munozu
Zavist se širi u tome jadnom cirkusu:
Krotitelj zavija i riče i kiše,
plesačica na žici stalno sanja čvrsto tlo
a jedan klaun uređuje svijet među svojim prstima.
Domovina se pretvara, uljudna i prosvijećena,
u blagoslov već zrelih darova
koji s teškoćom pokazuju mutnu i hladnu svjetlost
sunca bez sjaja, bez njegove spokojne topline.
Cirkus se maskira, domovina se ogoljuje,
zavist nas budi, pokreće, troši.
Jedina istina je ona koja nas razotkriva:
Cirkus ne prestaje, krabuljni ples se širi,
lakrdijaš, pjevač u zboru, razmetljivac, svetac,
svi na okrutnoj i provincijskoj trkaćoj stazi.
(Sa španjolskoga prevela
Željka LOVRENČIĆ)
0 comments:
Objavi komentar