Ja slikam slova.
Krijepi me samoća.
Kao more bambus se talasa.
Iz grmlja rosa kaplje kao niza bisera.
Stihove pišem na blistave papire.
Kao da šljiva cvatove svoje po snijegu rasipa.
Koliko traje miris mandarine kod žene
što ga pod pazuhom nosi? Koliko cvjeta snijeg na suncu bijelom?
Tek ova pjesma koju ovdje tešem
– na vječnost služi čovječanstvu cijelom?
0 comments:
Objavi komentar