Zar ne vidite vode žute rijeke kako s neba silaze,
otičući u more da se nikad ne vrate?
Zar ne vidite tugu bijele kose u ogledalima gornjih odaja,
crnu svilu u svitanje što u sumrak snijeg postaje?
Samo u slavlju bez kraja čovjek zadovoljstvo nalazi,
mjesecu ne okrećući nikad, čašu ispražnjenu,
Nebo me talentom podarilo, iskoristiti ga valja,
tisuće zlatnika trošim, al iznova se vraćaju.
Janje spremaj, vola kolji, sve za uživanje,
pijmo, dajte tri stotine čaša!
Za starog učitelja Cen,
za učenika Dan Qiu!
Donesite vina,
čaše nek ne stoje!
Ja ću pjesmu pjevati!
Gospodu plemenitu molim, pažnjom da mi uzvrate!
Što su zvona i bubnjevi, rijetka jela i dragulji,
vječno pijanstvo želim i nikad da se ne budim.
Sve mudre i trezvene muk zaborava pokriva,
veliki pijanci tek za sobom ime ostaviše.
Davno je princ Chen, u Palači radosti, banket priredio,
tisuće zlatnika i bačve vina za slobodu smijeha i veselja,
Domaćine, što govoriš da ti je kesa prazna,
vina kupi i donesi, ispit ćemo ga zajedno.
Konja dorata imam
i bundu dragocjenu,
pošaljite nek ih razmijene. za najbolje vino,
da isperemo jad deset tisuća prošlih pokoljenja.
0 comments:
Objavi komentar