Otkad je zima pala u horizont

13:46:00 0 comments


Otkad je zima pala u horizont
i strah je
u srcu tamna vidika vi ste zamrle, vode
I muk pustoši more sudbinom koja je legla
na nujno lice stvari
u bolu zaleđeno

U srcu tamna vidika vi ste zamrle, vode
zgrušane
bez dna, bez sjaja
ne pomičući svjetlo
kroz tajne svoga bića što otkrivahu mijene
i otvarahu duši raskošje odaja, vrata

Na nujno lice stvari
u bolu zaleđeno
pala je šutnja, prah od pocrnjela snijega
I nigdje lelujanja zraka
ni daška

Sama
sleđena bdiješ
spomenik sebi, vodo
otkad je zima pala u horizont

i strah je

Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar