kineski pjesnik
Li Po (Li Bó, arhaično) ili Li Bai (701 - 762) je bio kineski pjesnik. Prezime mu je bilo Li, ime Po (Bai), nadimak: Tai Bai, pseudonim: Gospodin iz kuće plavog lotosa (Qīnglián jūshì). Smatra se najvećim kineskim pjesnikom, i često je nazivan „besmrtnim pjesnikom“ ili „božanskim pjesnikom“ – š’-sjen (Shīxiān).
Li Po je rođen 1. godine Čang-an ere carice Vu C’-tijen (701. godine n.e.) u mjestu Sui-je ( Suìyè) u današnjem Kirgistanu.
Prema „Novim historijskim zapisima dinastije Tang“ on je po očevoj liniji direktan potomak kralja Vu-džaoa iz dinastije Lijang, i pripada porodici vladajuće kuće dinastije Tang (čije је prezime također Li).
Kada mu je bilo pet godina, sa ocem Li К’-оm (Li Kè) se preselio na jug Kine (današnji okrug Đijang-jou u S'-čuanu), u mjesto Ćing-lijen (Plavi lotos).
Za njegovu mladost vezan je i poznati kineski idiom „Trljati gvozdenu motku da postane igla“. Ova priča kaže kako Li Po u mladosti nije volio učiti, već je stalno bježao, igrati se. Jednog dana, igrajući se na polju, ugledao je jednu staricu kako trlja veliku gvozdenu motku o stijenu. Kada ju je upitao što radi, odgovorila mu je da trlja motku da bi dobila iglu za vez. Ovo je jako utjecalo na dječaka, i on je od tog dana počeo vrijedno učiti, pa je tako postao veliki pjesnik.
Iako je želio postati državni službenik, ipak nije polagao državni ispit. Umjesto toga, sa dvadeset i pet godina, krenuo je putovati Kinom.
Njegov način života, koji je znatno odudarao od ideala konfučijanskog plemenitog gospodina, impresionirao je podjednako i aristokratiju i obične ljude. To mu je osiguralo da dospije na dvor i bude predstavljen caru Sjuen-cungu oko 742. godine.
Ovo mu je omogućilo da dobije mjesto savjetnika i dvorskog pjesnika na carskoj akademiji. Međutim, na tom je položaju ostao nepune dvije godine, poslije čega je nastavio lutati Kinom. U jesen 744. godine prvi put se sreo sa pjesnikom Du Fuom, i postali su dobri prijatelji. Mada su se sreli samo još jednom, ovo je prijateljstvo bilo jako i značajno, pogotovo za Du Fua.
U vrijeme An Lu-šanove pobune bio je na strani pobunjenika, mada se ne zna koliko je to bilo na dobrovoljnoj osnovi. Poslije propasti pobune, bio je protjeran u Je-lang (Yèláng, u današnjoj provinciji Gui-džou). Međutim, na pola puta je pomilovan. Tada mu je bilo 59 godina.
Posljednje godine života proveo je lutajući po jugu Kine. U 61. godini krenuo je s kaznenom ekspedicijom Li Guang-bija protiv ostataka An Lu-šanove ustaničke vojske. Na pola puta se vratio nazad zbog bolesti. Sljedeće godine, krajem 762., umro je od bolesti u Dang-tuu.
Prema „Starim spisima dinastije Tang“ Li Po je umro od trovanja alkoholom. Tradicionalna legenda govori da se utopio u rijeci pokušavajući dohvatiti odraz mjeseca na vodi. Treća verzija govori da je umro od trovanja živom zbog dugotrajnog pijenja daoističkih eliksira besmrtnosti. Grob mu se nalazi u Cai-š'-điju.
Kada mu je bilo pet godina, sa ocem Li К’-оm (Li Kè) se preselio na jug Kine (današnji okrug Đijang-jou u S'-čuanu), u mjesto Ćing-lijen (Plavi lotos).
Za njegovu mladost vezan je i poznati kineski idiom „Trljati gvozdenu motku da postane igla“. Ova priča kaže kako Li Po u mladosti nije volio učiti, već je stalno bježao, igrati se. Jednog dana, igrajući se na polju, ugledao je jednu staricu kako trlja veliku gvozdenu motku o stijenu. Kada ju je upitao što radi, odgovorila mu je da trlja motku da bi dobila iglu za vez. Ovo je jako utjecalo na dječaka, i on je od tog dana počeo vrijedno učiti, pa je tako postao veliki pjesnik.
Iako je želio postati državni službenik, ipak nije polagao državni ispit. Umjesto toga, sa dvadeset i pet godina, krenuo je putovati Kinom.
Njegov način života, koji je znatno odudarao od ideala konfučijanskog plemenitog gospodina, impresionirao je podjednako i aristokratiju i obične ljude. To mu je osiguralo da dospije na dvor i bude predstavljen caru Sjuen-cungu oko 742. godine.
Ovo mu je omogućilo da dobije mjesto savjetnika i dvorskog pjesnika na carskoj akademiji. Međutim, na tom je položaju ostao nepune dvije godine, poslije čega je nastavio lutati Kinom. U jesen 744. godine prvi put se sreo sa pjesnikom Du Fuom, i postali su dobri prijatelji. Mada su se sreli samo još jednom, ovo je prijateljstvo bilo jako i značajno, pogotovo za Du Fua.
 |
| Li Po u šetnji, Lijang Kai, 13. vijek. |
Posljednje godine života proveo je lutajući po jugu Kine. U 61. godini krenuo je s kaznenom ekspedicijom Li Guang-bija protiv ostataka An Lu-šanove ustaničke vojske. Na pola puta se vratio nazad zbog bolesti. Sljedeće godine, krajem 762., umro je od bolesti u Dang-tuu.
Prema „Starim spisima dinastije Tang“ Li Po je umro od trovanja alkoholom. Tradicionalna legenda govori da se utopio u rijeci pokušavajući dohvatiti odraz mjeseca na vodi. Treća verzija govori da je umro od trovanja živom zbog dugotrajnog pijenja daoističkih eliksira besmrtnosti. Grob mu se nalazi u Cai-š'-điju.
Poezija
Li Po je jedan od najplodnijih kineskih pjesnika, i do danas je sačuvano preko tisuću njegovih pjesama.
Pisao je pjesme brzo i lako, bez mnogo naknadnih ispravaka. Najviše je pisao u Đije-đi (juéjù) formi - katrenima s pet ili sedam karaktera/slogova po stihu. Njegov stil ne posjeduje akademsku profinjenost Du Fua, ali i bez obzira na to posjeduje izuzetnu maštovitost i slobodu u oblikovanju pjesničkih slika. Neke od tema koje je najčešće opisivao u svojim pjesmama su priroda, prijateljstvo, piće i život, podjednako život aristokratije i život običnih ljudi.
Pjesma „Pitanje i odgovor na planini“ oslikava Li Poov cijeli životni put:
Pitaš me zašto sam ostajem na zelenoj planini,
Smiješim se u tišini, dok mi duša slobodno luta.
Potok nosi pupoljak breskvinog cvijeta u nepoznato,
Odvojen od svijeta ljudi, imam svoje nebo i zemlju.
-.-
Kineska poezija
 |
| Svitak Na terasi, jedina sačuvana originalna Li Poova kaligrafija. |
Li Tai Po je središnja osobnost kineskog pjesništva i umjetnosti, istaknuti nosilac taoističke tradicije. Snažna individualnost, na granici egocentričnosti, beskompromisan u odustajanju od svih do tada priznatih normi, kako umjetničkih tako i društvenih. Rođen je u mjestu Suiye, današnjem Tokmaku u sovjetskom Turkestanu.
Djetinjstvo provodi u provinciji Sichuan, na krajnjem zapadu Kine. Premda izdanak vladarske loze kojoj je pripadala i carska dinastička kuća Tang, odrasta u obitelji dobro stojećih trgovaca, bez većeg društvenog položaja, Već zarana dobiva solidno klasično (konfucijansko) obrazovanje. Navršivši dvadeset godina otiskuje se u svijet kao pjesnik-skitnik i time počinju njegova putovanja prostranstvom kineske imperije, da završe tek smrću, četrdesetak godina kasnije. Koliko je poznato nikad nije pristupio državnim ispitima koji bi mu omogućili ulazak u javnu službu, premda je, imajući u vidu obrazovanje i vještinu slaganja stihova, ispunjavao sve preduvjete. Postoje zapisi da je boravio u provinciji Shandong, dakle na krajnjem istoku, kao jedan od članova književnog klana "Šest besposličara iz bambusovog gaja", (naziv koji očito aludira na taoističkih Sedam svetaca iz bambusovog gaja) gdje susreće drugog velikog kineskog pjesnika, Du Fua i gdje se rađa duboko prijateljstvo dvaju velikih umjetnika vidljivo na više mjesta u njihovim pjesmama. G. 742. Li Tai Po, po prvi put, odlazi u prijestolnicu. Jedan od prijatelja taoista uvodi ga na dvor kao već poznata i slavna pjesnika. Caru Ming Huangu ga predstavljaju kao "prognanog besmrtnika". Ming Huang, veliki ljubitelj umjetnosti i mecena, zadržava ga na dvoru i postavlja na položaj dvorskog pjesnika. Iako u službi cara, Li Tai Po međutim zadržava stare navike slobodna i pomalo raspusnog života. U trećoj godini boravka na dvoru pada u nemilost kao žrtva spletke careve najomiljenije konkubine i prvog eunuha, te biva prisiljen napustiti Changan. Na jednoj od dvorskih svečanosti pijan je, navodno, prisilio prvog eunuha da mu čisti cipele, što mu ovaj dakako nikad nije oprostio. Pobuna An Lushanaa, koja će uzdrmati čitavu imperiju i izazvati abdikaciju samog cara, zatiče ga u Louyangu. Li Tai Po se pridružuje Li Lingu, princu od Yonga, koji se i sam pokušava popeti na carski prijesto. Plan ne uspijeva i pjesnika utamničuju i osuđuju na smrt. Kaznu mu u posljednjem trenutku preinačuju u progonstvo, te ga upućuju u granično područje u današnjoj provinciji Guizhou. Opća ga amnestija, proglašena nakon tri godine, zatiče još uvijek na putu, u Sichuanu. Vraćajući se, zadržava se u Taipingu u nekog rođaka. Tu, nedugo potom, 762. godine i umire. Postoji legenda da se u pijanstvu utopio, pokušavajući dohvatiti mjesec što se ogledao u rijeci. Vjeruje se da je veći dio pjesama Li Tai Poa izgubljen: nakon njegove smrti oko tisuću ih je prikupljeno u zbirku, kojoj se međutim vrlo brzo gubi svaki trag. Tek 1068. pronađene su današnje verzije.
Nikola Radonić
0 comments:
Objavi komentar