Mjesec nad zaljevom
golubica s grančicom u kljunu.
Kap rose na krilu mrtvog šturka
ispod maslina.
Na tom kamenu i moji dragi snivaju:
Njiše ih južni vjetar u rogačima
iznad svjetlucavog mora
s plutom i stakalcima.
Al ja neću plakat:
neka riječi sjaju
i vlažno oko vidi Mariju!
Večernja zvijezda kroz lûk zvonika
svijetli mladosti i svibnju.
Marija ide iz borika
tiho kao zrak kad kruži
između čaša od kristala.
Nebom golubice lete.
Na dlanu Joj noć
a na licu ruža cvjeta.
Peraste, o moja bijela tvrđo!
(Svemir osobe, Buenos Aires 1951.)
0 comments:
Objavi komentar