Tvoj smijeh neće više odjekivati u svijetu.
Srebrn mlaz fontane u ljetnom perivoju.
Tvoji prsti, koji su brali cvijeće,
na prsima miruju.
Novembar.
Mjesec kiše i dogorjelih svijeća
na ploči, u kojoj ti je ime urezano.
I stvari te polako zaboravljaju,
jer ih tvoje ruke već davno ne miluju.
Ja se sjećam tebe i mrvice snijega
na tvojim usnicama.
U prošlosti što se skamenila.
Među mahovinom zarđalom.
Ti si mrtva.
(Sužanj vremena, Buenos Aires 1956.)
0 comments:
Objavi komentar