Za sve su kriva djetinjstva naša

16:09:00 0 comments



Izrasli smo sami kao biljke.
I sada smo postali istraživači
zapuštenih predjela mašte
nenavikli na poslušnost zlu.

Iznikli smo pokraj drumova
i s nama zajedno rastao je strah naš
od divljih kopita koja će nas pregaziti
i od kamena međašnih koji će razdvojiti
našu mladost.

Nitko od nas nema dvije cijele ruke.
Dva netaknuta oka. I srce
u kojem se nije zaustavio jauk.

Svijet je u nas ulazio neskladno
i ranjavao naša čela
zveketom svojih ubojitih istina
i bukom zvijezda zakašnjelih.

Starimo. A bajke idu uz nas
kao stado za ognjem u daljini.
I pjesme su nam takve kao i mi
oteščale i tužne.



 

The fault lies in our childhood


We grew up alone like plants.
And now we have become explorers
of fantasy's desolate regions,
not yet tractable to the world's evil.

We sprang up along the highways
and together with us grew our fear
of the wild hooves which will trample us
and of the marker stone which will set bounds
on our youth.

Not one of us has whole hands.
or two intact eyes. Nor a heart
which has not stifled a moan.

The world has entered into us discordantly
and has pounded our foreheads
with the clangor of its murderous truths
and with the din of the belated stars.

We grow old. And the tales accompany us
like a flock moving toward a bonfire in the distance.
And our poems, like ourselves, are
grave and sad.

 Vesna Parun

Vinko Kalinić

Urednik

„A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu - bila bi: VEDRINA. Kristalna kocka vedrine . . .“ Tin Ujević

0 comments:

Objavi komentar