Klara je s djecom šetala vrtovima.
Nebo se zrcalilo zelenim odsjajima na travi,
voda se zlatila pod mostovima,
sve drugo bilo je plavo i roza i narančasto,
policajac se nasmiješio, bicikli prolazili,
djevojka je zakoračila na travnjak uhvatiti pticu,
cijeli svijet-Njemačka, Kina-
sve uokolo Klare, bila je tišina.
Djeca su pogledavala u nebo: nije bilo zabranjeno.
Usta, nos, oči su bile otvorene. Nije bilo
opasnosti.
Čega se Klara bojala bila je groznica, vrućina,
insekti.
Klara se bojala zakasniti na tramvaj u jedanaest sati:
Čekala je na pisma spora u dolasku,
Nije mogla uvijek nositi novu haljinu. Ali
šetala je vrtom, jutrima!
Imali su vrtove, imali su jutra u tim danima.
Carlos Drummond de Andrade
(Prijevod: Tomica Bajsić)
0 comments:
Objavi komentar